12 znakova po kojima ćete prepoznati loš turistički restoran (2. dopunjeno izdanje)
Sa sezonom godišnjih odmora došlo je vrijeme i za naš kratki godišnji Vodič za izbjegavanje loših turističkih restorana, koji vas mogu iživcirati, pokvariti vam ljetovanje a katkad i probavu. U ovogodišnjem izdanju Vodiča za izbjegavanje loših restorana uveli smo i nekoliko novih elemenata, koji su se sami nametnuli vremenom.
1. Čistoća
Vidite li punu kantu sa smećem usred restoranske terase, kao što se nama lani desilo na jednom otoku, ili vreće pune smeća ispred restorana, nemojte ni sjesti za stol. Možemo samo zamišljati kakva to higijena vlada u kuhinji restorana koji se nije kadar pobrinuti za odnošenje smeća.
2. Jezik na internetu
Svi provjeravamo restorane na webu. Ako vidite da restoran na društvenim mrežama ili TripAdvisoru koristi agresivan jezik i uvredljive riječi poput jednog restorana iz Omiša ovih dana, izbjegnite taj restoran pod svaku cijenu. Ne želite ići jesti kod lokalnog nasilnika.
3. Prstaci
Ako vas ponude prstacima, dignite se i napustite restoran. Ne samo da naručivanjem prstaca sudjelujete u kršenju zakona nego, što je mnogo gore, potičete ozbiljan ekološki kriminal koji ugrožava cijelu jadransku obalu.
4. Ploče s fotografijama hrane
Ploče s fotografijama hrane stilsko su obilježje fast fooda, bilo da je riječ o burgerima ili jeftinim sushi barovima. Fotografije jela ispred većine restorana nisu autentične nego generičke. Nisu, dakle, snimljene u tom restoranu i, naravno, ne prikazuju jela iz tog restorana. Osim toga, zaista ne znamo ni jedan ozbiljan restoran koji ispred ulaza drži pano s fotografijama hrane.
5. Mirisi
Vonj starog ulja iz friteze, pregorjelog češnjaka ili užeglih životinjskih masnoća koji se širi iz restorana pouzdan je znak da u tom restoranu ne znaju kuhati, da koriste staru robu i da im nije stalo do higijene.
6. Preširoki jelovnici
Ni jedan restoran ne može kuhati baš sve. Kad ugledate meni sa sedamdeset ili osamdeset jela, u svim mogućim žanrovima i od svih zamislivih sastojaka, možete biti sigurni da barem pola tih jela ništa ne valja i da su pripremljena dugo vremena unaprijed. Ili da su naprosto smrznuta.
7. Vlažni ovali s ribama
Ugledate li u vitrini za ribe puno tekućine na ovalu s ribama, možete biti sigurni da je sirota riba bila odmrznuta, vjerojatno ne jednom. Znamo za primjere pojedinih skupih restorana i na moru i u Zagrebu koji višekratno odmrzavaju i smrzavaju ribu.
8. Puno mljevenog mesa na jelovniku
Ako restoran, koji nije roštiljarna, drži puno jela od mljevenog mesa, radi se o rezanju troškova pod svaku cijenu. Prvo, velika je vjerojatnost da jela od mljevenog mesa (pljeskavice, ćevapi) nisu pripremljena u restoranu, nego da su napravljena tko zna gdje i kako, pa zamrznuta. Drugo, vi zaista ne možete znati što ste dobili u pojedinom jelu s mljevenim mesom. I treće, mljeveno meso kvari se puno brže od bilo kojeg drugog oblika mesa, što je važno po ovim vrućinama.
9. Izostanak sezonskih jela na meniju
Ako vas na plus 40 ponude gulašima ili grahom sa suhim mesom, znači da restoran ne drži do sezonalnosti. A restoran koji ne drži do sezonalnosti najčešće ne servira dobru hranu. Još je gora, doduše, lažna sezonalnost, dakle korištenje smrznutog i konzerviranog ljetnog povrća u ljetnim mjesecima.
10. Suvenirski tartufi
Tartufi su skupi. Vidite li jeftina jela s tartufima, možete biti sigurni kako je riječ o tartufima iz teglica kakvi se prodaju u raznim suvenirnicama. Ti tartufi nemaju veze s pravom stvari. Ili se, pak, radi o tartufati. Najveći dio sadržaja tartufate čine šampinjoni.
11. Loš kruh
Općenito, razina kvalitete kruha u hrvatskoj restoranskoj industriji vrlo je niska. Mnogi restorani na moru i danas koriste onaj najgori bijeli kruh iz supermarketa. Drugi upotrebljavaju smrznute pekarske proizvode, a najgori su oni koji svjesno i namjerno serviraju stari kruh.
12. Pitanja računa
Bez obzira na golemi porezni pritisak, svaki ozbiljan restoran izdat će vam propisan račun. Oni neozbiljniji, umjesto računa izdat će vam predračun. Nadalje, nemojte nasjedati na izgovore konobara ili voditelja restorana da POS, eto , zbog nečega ne radi, pa se ovaj čas ne može plaćati karticama. Loše veze i POS-ovi koji ne rade zaista jesu problem, posebno u manjim mjestima. No, oni nisu vaš problem. Restoran koji prima kartice mora osigurati da POS radi.
