Zašto je Dalmacija ove sezone toliko podbacila? Među ostalim i zato što njen turizam ne valja
Budimo realni, Dalmacija nije daleko. Daleko je Dubrovnik, ali Split je udaljen samo tri i pol sata vožnje od Zagreba. U Dalmaciji uglavnom nema korone. Dalmacija je, govoreći o prirodi, najljepši dio Hrvatske. Pa ipak, ne računajući Murter (i Vir koji nije komercijalna destinacija), hrvatski turizam ove godine zasad završava na Pagu. Evo zašto.
adsense_content_v3
Zadnjih smo godina neprekidno putovali Dalmacijom. Prilično smo dobro upoznali različite segmente dalmatinske turističke industrije. I prilično smo sigurni da ona ne valja, o čemu smo uostalom često pisali. Sve se to nije vidjelo u brojkama u vrijeme kad su svi putovali. Ali danas kad se putuje oprezno, selektivno i neusporedivo manje nego lani, preostali putnici biraju destinacije s puno boljim uslugama i s boljom vrijednošću za novac. Dalmatinski turizam godinama je patio od loših usluga i grozne vrijednosti za novac.
Hoteli u Dalmaciji najčešće su trećerazredni i preskupi. Naše lanjsko iskustvo s hvarskim hotelom Riva bilo je posebno tragikomično. Neku izbicu koja je glumila sobu s kupaonom od otprilike dva kvadrata i najgorom zamislivom internom organizacijom servisa, plaćali smo parsto eura na noć. Riva nije iznimka nego pravilo. U krajnjoj liniji, u cijelom velikom Splitu nema ni jednog dobrog većeg hotela osim Parka koji je, međutim, imao dubrovački ekscentrične cijene u segmentu pića i hrane, i koji je za te cijene često prodavao hranu iz zamrzivača.
Kad je, pak, riječ o gastronomiji, ona u većem dijelu Dalmacije ne postoji, ne računajući , naravno, Pelegrini Laganini, te par restorana na Murteru i Kornatima.
Zadar i Split nemaju ni jedan vrhunski restoran koji nadilazi žanr bistroa ili konobe. Zbog bistroa ili konobe (ako nije spektakularna kao Vinko u Konjevratama) nitko neće nigdje putovati. Stanje s kafićima i fast foodom još je gore: loša usluge , loša pića i načelno grozna hrana.
Naposljetku, vulgarna preizgrađenost dijela dalmatinske obale učinila je mnoga mjesta u Dalmaciji podesnima isključivo za vrlo masovni turizam vrlo niskog ranga. U godini kad je masovni turizam izostao, logično je da je takva Dalmacija pusta. Zapravo, u Dalmaciji je vrlo malo projekata koji dižu svoju okolinu i funkcioniraju kao samostalne manje destinacije. Među rijetke takve primjere spadaju Lemongarden i Puteus Palace na Braču.
Dalmacija će se, naravno, vratiti. Donekle možda već u kolovozu, a sasvim sigurno idućih godina. No, krajnje je vrijeme da svi protagonisti dalmatinske turističke scene shvate kako moraju upravo dramatično podići razinu svojih usluga i proizvoda da bi bili održivo konkurentni, i da bi se mogli nositi s kriznim situacijama.
