Zašto Istri ide dobro u ovako teškoj sezoni? Zbog dobrog koncepta istarskog turizma
Istarski je turizam do prije koji dan stalno rastao. Rezervacije su trenutno stale zbog nekontroliranog širenja epidemije u zemlji, za što je prvenstveno odgovorna hrvatska Vlada. Međutim, ako broj zaraženih padne, Istra bi mogla završiti sezonu na pedesetak i više posto lanjskih rezultata, što bi bilo prilično herojski s obzirom na okolnosti.
adsense_content_v3
Istra je uz Kvarner jedina naša turistička destinacija, koja ove sezone zaista funkcionira (otok Vir, koji ima iste rezultate kao lani ne možemo računati, jer ondje uopće nema hotela; Vir se često svrstava u nekomercijalni turizam). Zašto dakle Istri ide relativno dobro?
Najlakše bi bilo reći kako se radi o lagano dostupnoj autodestinaciji, no takva je konstatacija sasvim površna. Uspjeh Istre zapravo je uspjeh jednog razmjerno precizno artikuliranog turističkog koncepta. Taj se koncept, naravno, mnogogdje ne ispunjava. U Umagu i dalje nema nijednog pristojnog hotela, Istra je baš kao i Dalmacija puna groznih restorana i nepoštenih ugostiteljskih praksi; pojedine velike hotelske tvrtke ponašaju se kao da rade u golemoj spavaonici s morem, dok najveći grad Pula nema relevantnu hotelsku i restoransku scenu. No, to nisu glavne značajke istarskog turizma.
Glavne značajke istarskog turizma, koje su definirane prilično jasnim konceptom nastalim prije više od deset godina, uspjele su u Istri zadržati niz stalnih gostiju koji se vraćaju iz godine u godinu. Te značajke istodobno privlače i niz novih gostiju. Evo o čemu je točno riječ.
Prvo, Istra ima jasan turistički identitet. Gosti lako prepoznaju njene specifičnosti, njen ugođaj, znaju točno gdje su došli i lako razumiju kako se Istra razlikuje od drugih destinacija u ovom dijelu Mediterana. Taj identitet možemo nazvati i hrvatskom Toskanom kao što to još katkad radi vlasnik San Rocca Tulio Fernetich i kao što se često činilo prije desetak ili petnaestak godina. Mi mislimo da je potrebno naći prikladnije i točnije oznake, no istarski je turistički identitet nepobitan i on zaista jest povezan sa stvarnom Istrom,
Drugo, Istra je jedina hrvatska turistička destinacija, koja je uspjela povezati more i unutrašnjost. Utoliko je istarski turistički proizvod naglašeno raznolik a opet cjelovit. Treće, Istra je, usprkos velikom broju loših restorana stvorila snažan gastronomski imidž Taj je imidž nastao na temelju ozbiljnog rada dvadesetak ili tridesetak zaista profesionalnih ugostitelja, ali i na sustavnom promoviranju Istre kao gastronomske regije, za što je osobito zaslužan Denis Ivošević, dugogodišnji direktor Istarske turističke zajednice. Nije slučajno da je prva hrvatska Michelinova zvjezdica otišla baš u Istru.
Četvrto, Istra je jedini dio Hrvatske koji vinarstvo i gastronomiju tretira kao zajednički posao i koji vinarstvo i gastronomiju sustavno stavlja u službu turizma. Vino je danas zasluženo jedan od zaštitnih znakova Istre, no valja podsjetiti da je još prije petnaestak godina, kad je istarsko vinarstvo bilo u mnogo lošijem stanju, na jumbo plakatu iza Učke pisalo Istra, zemlje dobrih vina. Plakat je postavila Istarska županija, što znači da su istarski političari prilično dobro razumjeli što u Istri treba promovirati.
Peto, Istra je uspjela afirmirati niz drugih poljoprivrednih proizvoda. Najvažnije je, naravno, maslinarstvo, u kojem je Istra prema Flos Oleiu niz godina najbolja na svijetu. No, tu su i oživljavanje boškarina, pa nekoliko malih vrhunskih sirana, i konačno povjerenje poljoprivrednika da se od zemlje zaista može živjeti a da se ne vara na poticajima Istarski poljoprivredni proizvodi postali su važan dio istarskog identiteta.
Šesto, osobito važno. Istra stalno želi bolje. U zadnjih desetak godina istarski su hotelijeri napravili upravo golemi iskorak. Izgrađeno je niz hotela s pet zvjezdica, pa je Rovinj postao jedna od dvije najuspješnije hrvatske turističke destinacije u Hrvatskoj. Poreč kroz otvaranje Maree i gradnju Pinee upravo prolazi kroz turistički preporod. Mali hoteli poput San Canziana i Roxanicha prilično su spektakularni, a istodobno izvrsno komuniciraju sa svojom okolinom. Čak i brendovi poput Aminessa, koji ne raspolažu bogzna kakvim hotelima, nastoje dignuti sadržaje u svojim objektima, što novigradski Maestral već godinama uspješno čini specijalnim gastro programima.
Solidna većina protagonista istarske turističke i ugostiteljske scene želi napredovati, učiti i raditi na sebi. AZRRI-jeve kuharske radionice, koje vode vrhunski domaći i strani chefovi, okupljaju vrlo mnogo mladih polaznika. Konobe i restorani zimi vode sve svoje zaposlenike u posjet lokalnim vinarijama, kako bi ljeti znali objasniti gostima kakvo im vino prodaju. Želja za učenjem i napredovanjem esencijalna je značajka istarskog turizma.
Sedmo, Istra je oduvijek nudila relativno dobru vrijednost za novac. Pojedini istarski hoteli i restorani mogu biti skupi i jako skupi, no oni to uglavnom opravdavaju svojom kvalitetom. Međutim, većina restorana i hotela u Istri nisu skupi, osobito ne u usporedbi s Dalmacijom. Dapače, u usporedbi s Dalmacijom i Dubrovnikom istarski turizam i ugostiteljstvo zaista jesu ozbiljna vrijednost za novac. Evo krajnje plastičnog primjera: Tunaholic u centru Poreča blizu čuvene i iznimno vrijedne Eufrazijeve bazilike, prodaje svoj najskuplji burger s cijelim steakom tune za 55 kuna. Toliko smo lani platili jednu Coronu u jednom lošem kafiću na Stradunu.
I osmo, istarski turizam u nekim se svojim elementima temelji na individualnom, krajnje osobnom pristupu gostu. Takav pristup stvara lojalnost. Karakterističan je primjer San Rocco iz Brtonigle, obiteljski hotel koji je u drugoj polovici lipnja radio s više od 90 posto svojih kapaciteta. Istra ima još puno prostora za napredak; potrebno je izgraditi više zaista dobrih hotela, renovirati niz loših, odustati od industrijskog pristupa turizmu i dignuti sve ugostiteljske žanrove na profesionalniju razinu. Ali i sadašnja Istra spada među nekoliko najprofiliranijih turističkih područja u ovom dijelu Europe.
