Hvarska pizza iz pekarnice za 480 kuna nije tipična za hrvatski turizam. Ali je tipična za katastrofalan turistički model u gradu Hvaru
Neki tipovi u Hvaru, vlasnici pekarnice Riva prodaju jumbo pizzu za 480 ili 500 kuna. Pizza koliko smo uspjeli shvatiti, nije posuta zlatnim listićima, a vlasnici pekarnice ne stide se ove brutalne pljačke, nego ponosno ističu kako turisti jahti usidrenih u Hvaru odjednom kupuju po 20 pizza za četiri ili pet stotina kuna. Nadamo se da su sve te silne pizze fiskalizirane.
adsense_content_v3
Hrvatski se mediji već danima zabavljaju najskupljom pizzom iz pekarnice u cijeloj zenlji i šire. Pritom izvlače posve pogrešne zaključke pa smo danas u mainstream medijima mogli pročitati u povodu slučaja hvarske pizze, kako Hrvati deru kožu svakome na moru. To je potpuno netočno.
Za 500 kuna u nizu restorana na moru možete dobiti kilogram oborite ribe, dva bifteka, petnaest do dvadeset kamenica, a ponegdje i cijeli degustacijski meni, kao u izvrsnoj Zijavici. Za 350 kuna ili nešto manje, u dubrovačkoj Ezzi možete dobiti goveđi carpaccio s pravim kavijarom a za stotinjak kuna više američki ili australski ribeye steak od 350 ili 400 grama. Te su cijene niže nego u restoranima visokog ranga u većini mediteranskih turističkih gradova. O zaista niskim cijenama u istarskim i kvarnerskim konobama da i ne govorimo.
Sasvim je netočno tvrditi da su cijene na većem dijelu Jadrana razbojničke. Ali je točno da je grad Hvar, bilo da je riječ o klubovima, restoranima ili evo, pekarnicama, postao najspornija i jedna od najgorih hrvatskih turističkih destinacija. Hvarski je turistički model kao što smo nedavno pisali obilježen piratstvom i nadom da se većina gostiju nikad neće vratiti. U takvom turističkom okruženju ni pizza iz pekarnice za 500 kuna ne treba čuditi. Bitno je, jedino, da veći dio Dalmacije ne preuzme hvarski obrazac formiranja cijena.
