Konoba Vinko i danas je potvrdila da zaslužuje svih pet crvenih ploča s Michelinovim preporukama koje su ponosno izložene kraj ulaza
U četvrtak popodne, na proputovanju za Dubrovnik svratili smo u opravdano glasovitu konobu Vinko u selu Konjevrate blizu Šibenika. Vinko je prije šest ili sedam godina stekao kultni status među hrvatskim chefovima, da bi do danas prerastao u jednu od vodećih dalmatinskih gastronomskih institucija. Konoba Vinko uzorni je primjer tehnički precizne tradicijske kuhinje, koja se temelji na vrhunskim, svježim i katkad sezonskim lokalnim sastojcima.
adsense_content_v3
Danas smo kod Vinka ručali jako fini teleći rižot, veoma dobar, slatki, mekani, doista mliječni odojak sa slanom hrskavim kožom, odličan buket posve svježih salata sa zrelim rajčicama i jako ukusan ovčji sir iz Kistanja. No, zvijezda ručka na plus 35 bio je prženi mladi krumpir.
U Hrvatskoj krumpiri zapravo ne valjaju. U Hrvatskoj ne postoji nikakva ozbiljna ideja o tome da se u Europi uzgaja stotine vrsta krumpira, s različitim postotkom škroba i različitim okusima, pa su krumpiri u većini hrvatskih restorana prosječni, osim ako ih chef težim
intervencijama ne pretvori u nešto slasno i ozbiljno, kao što to Filip Horvat radi s pire krumpirom u Robuchonovu stilu. E sada, najobičniji Vinkov prženi mladi krumpir, koji dolazi iz obližnje OPG-a Mrdeža iz sela Perkovići, imao je više okusa i karaktera od svih slično pripremljenih krumpira u Zagrebu. Worth a detour, komentirao bi Michelin. Vinska lista vrlo je solidna: uključuje čak i Grk Križ. Mi smo pili izvrsni mladi Testamentov Pošip koji se osobito dobro složio s telećim rižotom i sirom. Servis je prvorazredan.
