Matrix je jučer rasturao. Što je samo dokaz da iza svakog uspješnog restorana stoji prvenstveno dobra hrana
Jučer između dvanaest i dva u zagrebačkom je Matrixu ručalo barem stotinjak ljudi. Gladni su gosti punili obje terase, a i u blagovaonici je bilo vrlo živahno. Matrix je jučer atmosferom podsjećao na Budweiser, pivnicu koja je zagrebačko mjerilo za restoransku gužvu.
adsense_content_v3
“Nije to ništa,” rekao nam je glavni konobar koji je jedva svladavao brojne narudžbe, “U utorak su gosti dolazili u kolonama. A čak smo i navečer imali sedamnaest couverta.” Ovo čak nije ironično nego optimistično. Matrix, čije je večernji meni ambiciozniji od dnevnog (steakovi , divljač, iberico…) nalazi se u dijelu Slavonske avenije u kojem nitko ne živi i gdje navečer nitko ne zalazi, pa je sedamnaest večera zasad solidan rezultat. Prije samo pola godine Matrix je bio poluprazan. Što se promijenilo?

Vlasnik i novi chef uveli su logičan, djelomično sezonski meni, izbacili su besmislena jela poput pilećeg bečkog kakva kompromitiraju restorane, i uveli pravi, teleći bečki, koji je jučer bio izvrstan, poboljšali su kvalitetu sastojaka, dok je kuhinja počela kuhati precizno, bez zaobilaženja profesionalnih procedura. Istodobno, cijene nisu vidljivo rasle: jako veliki bečki s puno prženih krumpirića i brusnicama košta 13 eura.

Matrix je uveo i neke uobičajene prodajne alate poput malog postera sa sezonskim jelima, na kojem se na izmaku ljeta nalaze gazpacho, parmigiana, punjene paprike ali i janjeća rebra s mladim krumpirom i glaziranim mrkvama; janjeća su rebra, kaže naš konobar, najprodavanije Matrixovi jelo. Dakle, politika dobre, djelomično sezonske hrane i korektnih cijena, u kratkom je roku napunila restoran kojem baš nije išlo najbolje.

I to usprkos nekim jačim ugostiteljskim nelogičnostima poput činjenice da se vinske čaše postavljaju samo na stolove s rezervacijama, čime se goste koji nisu rezervirali izravno destimulira da troše na vino. No, poanta aktualnog Matrixova uspjeha veoma je jasna: restoran koji nije fast food može imati ovakav ili onakav koncept, ovakav ili onakav brending, bolji ili lošiji servis, ali bez zaista dobre hrane ne može dobro funkcionirati (osim u turističkim ulicama poput Tkalčićeve).


